Prošla su vremena kada se nečija moralnost ili nemoralnost prosuđivala prvenstveno prema VI. zapovijedi, ali prolaze i vremena u kojima se moral smatrao malograđanskom predrasudom. Dapače, čini se da i oni koji odbacuju nužnost moralnih propisa i etičkih načela sve više uviđaju koliko su nam upravo danas potrebni ljudi čija će savjest, karakter i poštenje biti u skladu s načelima kršćanskog morala. Krađa, prevara i korupcija, nemoral i nasilje prijete opstanku obiteIji i društva. Nerijetko se i s naših javnih govornica čuju glasovi onih koji uzroke krize društva i ekonomije vide baš u krizi moral. Koliki bi roditelji željeli da njihova djeca, koja ovih dana opet sjedaju u školske klupe, budu odgojena za savjesne, karakterne, moralne i čestite ljude kakvih je bilo među kršćanima svih vremena i naroda!
Otvorite oći
Zaista, ne možemo zatvarati oči pred krizom morala, zvali ga mi kršćanskim, socijalističkim, prirodnim, božanskim ili ne znam kako drugačije. Sredstva masovne komunikacije (novine, televizija) govore nam svaki dan o porastu kriminala sviju oblika, o pljački u svim sredinama, o nepoštivanju tuđe imovine i života. Kršćanin će shvatiti da se tu radi o kršenju Božjih zapovijedi i prirodnih zakona čija važnost i trajnost ne ovisi o promjenljivosti situacija. Razumljivo je stoga kada naši suvremenici upozoravaju sve više na važnost i trajnost moralnih i etičkih principa. Razumljive su svima i riječi Ivana Pavla II, koji je, govoreći nedavno talijanskim biskupima, rekao: »Ono što se svaki dan događa pred našim očima potvrđuje da je etički problem najvažniji problem našega vremena«. Razumljiv je nastup nekoga društveno-političkog radnika, koji je prije nekoliko mjeseci s tribine jednoga kongresa započeo svoj referat riječima: »Prije svega moram govoriti o krizi morala...«
Mišljenje drugih
Prema Frosinijevu mišljenju kriza društva u svojoj je biti kriza moral, a kriza morala jest objašnjenje svih ostalih kriza. Smatrajući inteligenciju sposobnošću snalaženja (na račun drugoga), ogradili smo se svih moralnih zabrana i pravila. Kamo nas je naša »snalažljivost« dovela, vidimo i sami. Posljedice nisu izostale. Vidimo ih i kod naše djece. Strepimo pred budućnošću. Vapimo za poštenjacima i pravednioima staroga kova koji kao da su nestali s lica zemlje poput nekih životinjskih vrsta jer im nije odgovarala klima.
Klima ili ozračje što ga stvaraju i u kojem žive moralni ljudi jest ozračje Duha. Zadnja Papina enciklika govori o tom ozračju Duha i evanđeoske slobode. Prema toj enciklici Duh se protivi onom što sv. Pavao zove »djelima tijela«, koja su: »bludnost, nečistoća, idolopoklonstvo, neprijateljstvo, svađa, Ijubomornost, srdžba, sebičnost, razdor, zavist...« /Gal 5, 19/.
U vremenu krize morala pitamo se s tjeskobom i srcu hoće li izumrijeti u našem narodu i na našem planetu poštenje i pravednost, hoće li nestati savjesnih karakternih i duševno zdravih ljudi. O njima ovisi zdrvlje i budućnost čovječanstva. Kršćani, gdje ste?
Nema komentara:
Objavi komentar