Vjera u Boga

Snagu mi daje krist

Dragica je rođena u Slavoniji, živi u Dalmaciji, jer joj ta klima više odgovara. Nije joj lako, jedva je pokretna. Več u 12 godini oboljela je od upale zglobova, niz godina bila je u gipsu. Pati od oštećenja hrsavice u zglobovima, zbog čega joj je jedna noga kraća i postepeno se smanjuje. U obitelji je primala vjerski odgoj, no njezina vjera uhvatila je dublji korjen tek kad je oboljela. Htjela se potpuno posvetiti Bogu i vjeri u boga, ali joj to nije bilo moguće. Udala se, no već je 16 godina udovica. Uz trajnu bolest, to je novi križ. Nakon tri teške operacije došle su i novčane poteškoće. Da nema pouzdanje u Boga i vjera u Boga ne bi izdržala.

Svaki dan protkan je molitvom

Upitao sam je kako izgleda jedan njezin dan. Odmah ujutro sve prikaže Bogu na određene nakane: za umiruće, za dobročinitelje, za grešnike, za svečenike i duhovna zvanja i tako dalje. Najviše su joj na srce ljudi koji su umrli. Molitvom za njih koristi i sebi i drugima. Moli određene molitve, ali i spontano, osobno razgovara s Bogom. Puno čita. Duhovna literatura prava je hrana njezine duše. I kad joj je najteže, pa počinje nešto čitati, nerjetko se dogodi da se suze pretvore u osmijeh pri pomisli "Bože moj, ja sam najbogatija!". Takve misli su joj često prisutne pri molitvi. To ne može protumačiti bez direktnog zahvata milosti Duha Svetoga.

Ljubav drugih velika je blagodat

Vjera u Boga i veliku blagodat predstavlja joj čast posjeti tete Vinke i ostalih suradnica Caritas-a, bez njih bi se osječala jako usamljeno. Otkako je teta Vinka počela dolaziti u moj dom, za mene je nastupilo veliko olakšanje. Svaka riječ, svaka prpovijed za mene puno znači. Meni je jako drago kad mi netko kaže da je moja patnja korisna, to je za mene okrijepa, dok mnogima, nažalost, to smeta. Mene takve riječi uvijek jačaju, osvježuju, ohrabruju jer vjerujem u Boga. Zaustavimo se malo i na daljnjim njezinim razmišljenjima: Jer sam sama, razmišljam o vječnosti. To je nešto veliko što ljudsko oko nije vidjelo, ljudsko uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo što je bog pripremio onima koji ga ljube. Citati svetog pisma me ohrabruju. Sve je prolazno. Čeka nas vječnost. Nekad su križevi jako teški. Ima stvari koje me tješe, a koje drugima neću reći. Ponekad se zapitam: Kako ću opstati? Ne mogu naći osobu koja bi bila uz mene. Ali zato imam veliku vjeru u Boga i to je puno puto dokazano u mom životu. Da nemam tog uvjerenja da je Bog uz mene i da živimo za vječnost, ne znam kako bi izdržala, a s tim uvjerenjam sam jaka.

Sretna sam

I majka joj je bolesna, a živi u slavoniji. Povremeno je posjeti. I od majke je mnogo naučila, jer majka je često molila: "Bože moj, samo mi daj snage da izdržim, pa nek bude kako si odredio". I drugima daje savjete, pa i onima koje nisu baš, veliki vjernici, koji teško podnose svoju patnju. Znade ima reći: kad dobijete ovu spoznaju bit će vam znatno lakše.

Mladi sa župe dosta su aktivni. Dođu k njoj, pomažu joj. Živi u visokoj zgradi i sve okolo su zgradurine, no dobila je stan sa malim vrtom, na čemu je zahvalna i njezina vjera u Boga je još jaća.