Belgijski isusovac R. Caron imao je prilike izbliza promatrati Papu Ivana Pavla prigodom njegova posjeta Belgiji u svibnju 1985. godine, pa je napisao članak o Papi kao uzoru molitve.
On piše: »Papa Ivan Pavao II. čovjek je molitve. Njegovi mnogi poslovi i njegova brojna putovanja ne nanose štetu tom duhu molitve. Papa uvijek ističe da molitva Ima najveću važnost. Njegove enciklike također o tome govore. Nekad je Papa pomišljao postati karmelićanin, kako bi se potpuno posvetio kontemplativnoj molitvi.
Njegova prva enciklika, kao program života, sadrži razmišljenje o tajni Krista Otkupitelja i o tajni čovjeka. Na kraju te enciklike nalazi se poziv na molitvu: »Osjećamo ne samo potrebu nego i dužnost molitve, što intenzivnije molitve cjelokupne Crkve.«
U svom oproštajnom govoru lurdskim hodočasnicima govorio je:
Molitva je prva Papina dužnost. Molitva je glavni dio njegove službe u Crkvi i u svijetu. Želio bih oduševiti Crkvu za molitvu uopće, a osobito za marijansku molitvu.«
Ono što govori, Papa potvrđuje primjerom. To dobro znaju oni koji su imali priliku biti na Papinoj Misi koju on prikazuje s velikom pobožnošću.
Zahvala
Nakon Mise Papa Ivan Pavao se zahvaljuje 20 min.
Prigodom Papina boravka u Belgiji, gledao sam ga kako se klanja pred Presv. Sakramentom u katedrali u Anversu. Klečao je na klecalu u kapelici Presvetog Sakramenta, nepokretan i tih. Uzor molitve. To je nezaboravno! Jedan svjedok reče: »Papa moli kao što diše!«
Lijep primjer te stalne molitve jesu dokumenti koje Papa piše. Protkani su riječima Evanđelja i spontanim molitvama. Prije svega to se vidi iz brojnih propovijedi tijekom putovanja. Apostolski nagovori i pouke često su kao dugo razmatranje o kojoj slici iz Evanđelja ili o kojoj riječi Kristovoj. Zaključak je pravi izljev srca.
Papa Ivan Pavao tako govori iz dubine svoga srca pred Bogom!
Dugo i lijepo pismo upućeno prošle godine mladeži svijeta divno je razmatranje bogatom mladiću iz Evanđelja i o ljubavi Isusovoj. Papa gleda svu tu mladež istom ljubavlju poput Isusove i potiče tu mladež na hrabrost govoreći: »Nikad ne prestajem moliti Krista i Majku lijepe Ljubavi, koja se rađa u srcu mladeži!«
Govoriti o Papinoj molitvi znači govoriti i o Djevici Mariji. U kapelici redovnica u Parizu Papa izriče svoju zahvalnost Djevici Mariji: »U ovom blagoslovljenom mjestu (gdje se Gospa ukazala sv. Katarini Laboure), želim ti danas izraziti zahvalnost, pouzdanje i privrženost. Totus tuus — Sav Tvoj.
Izgovorene riječi
Papa često izgovori ovu kratku rečenicu: »Skupa zahvalimo Kristu, koji je dopustio ovaj susret! Sav Papin Ivanov Pavlov život je molitva!
Tako R. Caron s posebnim oduševljenjem govori o Papi Ivanu Pavlu kao moliteiju. Ovdje dodajemo kratko Papino razmišljanje o Isusu kao Kralju središtu svih srdaca: »Isus Krist Kralj je svih srdaca. Za vrijeme Njegova mesijanskog djelovanja u Palestini, gledajući znakove i čudesa koja je Isus činio, narod Ga htjede proglasiti kraljem. Narod je gledao u Kristu nasljednika kralja Davida.«
Na Pilatovo pitanje: »Jesi li Ti kralj?« Isus je odgovorio: »Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ja sam se rodio i došao na svijet, da svjedočim za istinu. Tko je od Istine, taj sluša moj glas« (iv 18,36).
Isus je Kralj srdaca. On nikad nije htio biti zemaljski vladar!
Navijestio je Evanđelje i činio velike znakove, velika čudesa. Otkupio je duše svojim životom, svojom mukom, svojom smrću i svojim uskrsnućem.
Sjedinjeni s Njime u Duhu Svetom, hrlimo prema Kraljevstvu u kome će Bog »izbrisati svaku suzu« (Ap. 7,7), jer će On biti »sve u svemu« (1 Kor 15,28). S Marijom, Majkom Božjom, recimo: »Srce Isusovo, Kralju I središte sviju srdaca, smllu) nam se!«
Nek Srce Bezgrešne Djevice Marije prati našu molitvu.
Nema komentara:
Objavi komentar