Vjera u ljubav

U svom pastoralnom djelovanju papa Ivan Pavao II daje bolesnicima i invalidima istaknuto mjesto. On je u tom vjeran svome Učitelju. Kod redovnih audijencija srijedom i na svojim mnogobrojnim putovanjima upravo bolesnicima posvećuje posebnu pažnju. U takvim je zgodama bolesnoj i patničkoj braći znao izreći najljepše i najpotresnije riječi a to su vjera u ljubav. Pokazao je da potpuno razumije njihovu muku i da je s njima solidaran. Uvijek istiće otkupiteljsku vrijednost njihove patnje do koje on osobno mogo drži i računa sa zaslugama njihove patnje u životu Crkve i u svom vlastitiom životu i radu. zato se uvijek na poseban način preporučuje bolesnicima i patnicima kao dionicama Kristova trpljenja. O tome nam svjedoći i njegovo Apostolsko pismo "Spasonosno trpljenje".

Solidarnost i poziv za molitvu

Ivan Pavao II ne ostaje samo kod riječi da vjerujemo u ljubav. Ostali smo zadivljeni i potreseni nad njegovim smionim i poticajnim očitovanjima očinske ljubavi u susretu s bolesnicima. Ušao je u kuću Marije Terezije, gledali smo ga na TV-u kako se za božičnih posjeta siromasima po domovima nadvija nad njih, očinski ih grli i poljupcem u čelo pokazuje koliko ih voli. I kod svog zadnjeg posjeta uzeo je u naručje dječaka koji je več obilježen bolešću ali ima vjera u ljubav. U ovo vrijeme Sveti Otac stavlja u središte naših molitvenih nakana upravo bolesnike i invalide. To bi nam trebalo pomoći da lakše uđemo u molitvu i vjeru u ljubav. Na bolesnicima izravno doživljavamo Isusov križ. On trpi u životu ljudi oko nas i mi dublje doživljavamo potrebu Kristova uskrsnuća kako bi te patnje bile uslišene a patnici nagrađeni. Sveti otac nas time poziva i na solidarnost s patnicima. On naglašava otkupiteljsku vrijednost patnje. Od tih patnji Crkva živi i po tim patnjama napreduje. Zato smo u ime solidarnosti dužni molitvama podupirati svoju patničku braću, a dar i zasluga njihove vjere i strpljivost vratit će nam se kao veće milosno obogaćenje Crkve.

Zahvalnost

Sad je ujedno i prilika da se zahvalim svim patnicima naših zajednica, bolesnicima, invalidima, za sve dobro koje dobijemo njihovim prihvačanjem i nošenjem životnog križa. Svi mi dobro znamo kako su se u prošlosti i danas mnogi bolesnički kreveti i mnoga invalidska kolica pretvorila u žarišta vjere, izvore dobrote i nadahnuća za nove apostolske pothvate. Stoga sa svetim strahopoštovanjem stojimo pred nebrojenim životnim svjedočanstvima i vjeri u ljubav.

U svom pastoralnom djelovanju papa Ivan Pavao II daje bolesnicima i invalidima istaknuto mjesto. On je u tom vjeran svome Učitelju. Kod redovnih audijencija srijedom i na svojim mnogobrojnim putovanjima upravo bolesnicima posvećuje posebnu pažnju. U takvim je zgodama bolesnoj i patničkoj braći znao izreći najljepše i najpotresnije riječi a to su vjera u ljubav. Pokazao je da potpuno razumije njihovu muku i da je s njima solidaran. Uvijek istiće otkupiteljsku vrijednost njihove patnje do koje on osobno mogo drži i računa sa zaslugama njihove patnje u životu Crkve i u svom vlastitiom životu i radu. zato se uvijek na poseban način preporučuje bolesnicima i patnicima kao dionicama Kristova trpljenja. O tome nam svjedoći i njegovo Apostolsko pismo "Spasonosno trpljenje".

Isus trpi s nama

Patnja ostaje velika tajna ljudskog života. Isusov odnos prema patnicima može nas donekle uvesti u bolje razumijavenje te stvarnost. Za vrijeme njegova djelovanja neke zajednice unutar židovstva smatrale su da su bolesnici kažnjeni zbog svojih grijeha. Isus ispravlja to vjerovanje. Svi mi trpimo od posljedica grijeha i cijelo je čovječanstvo bolesno i razrovano grijehom, ali ne možemo tvrditi da su nevolje kazna baš za osobne grijehe. Možda su to posljedice istočnog grijeha, a možda su i posljedice teškog grijeha. Svaki grijeh ima socijalnu dimenziju. Mi sami ne možemo uništiti grijeh. Zato je sni Božji postao čovjekom da zbog nas trpi s nama. A to je ujedno i najbolji način da iznutra izliječi čovječanstvo. On tako djeluje u cijelokupnom čovječanstvu, ali i u svakom pojedinom čovjeku. On ljubi svaku osobu na jedinstven i neponovljiv način. I on svojom ljubavlju prodire upravo u ona dubinska područja gdje čovjek najviše trpi. Ulazi u srce čovjeka, tamo gdje se čovjek katkad gubi i tamo gdje leži vjera u ljubav, gdje se osjeća neshvačen i prikraćen u ljubavi.